Friday , January 19 2018
Home / Ishrana beba / Razvoj motorike u 1. godini života (1. dio)

Razvoj motorike u 1. godini života (1. dio)

Najvrjednije u postojanju je život, a najljepše što se u životu događa jest rođenje djeteta. Prva godina života djeteta je od neizmjerne važnosti. Spoznaje i sposobnosti koje će steći i razviti neophodne su mu za normalan život. Kroz prvu godinu života dijete se mijenja od malene, bespomoćne bebe do zvrka koje će u svom znatiželjnom istraživanju prelaziti cijelu kuću. Razvoj motorike u 1. godini života

Svakog roditelja vesele dostignuća njegovog djeteta. Roditelj zove bake i djedovi da se pohvali kako je njihovo unuče danas prvi puta samo sjelo ili počelo puzati, a da se ne govori o veselju zbog prvih koraka. Međutim, ono što bi roditelji trebali znati jest da postoji ne samo vrijeme kada dijete treba nešto znati i moći, već da nije svejedno ni kako to radi. Razvoj motorike u 1. godini života

Nisu sva djeca jednaka i njihov rast i razvoj nije isti, ali se ipak mogu postaviti okvirne granice normalnog razvoja. Poznavanje normalnog razvoja djeteta važno je da se uoče djeca koja zaostaju za njima ili se ne razvijaju pravilno. Takvoj djeci treba i može pomoći, tim bolje što je pomoć ranije pružena. Stoga roditelji trebaju promatrati svoju bebu kako se razvija i da li se razvija kako treba, baš kao što paze da li dovoljno jede, spava ili nema temperaturu.

NOVOROĐENČE

Novorođenče je beba od rođenja do navršenog prvog mjeseca života.

Spontana motorika u novorođenčeta

Što znači spontana motorika u novorođenčeta? To su pokreti novorođenčeta u različitim položajima. Dijete gledamo u položaju na leđima i na trbuhu. U leđnom položaju glava je u sredini ili lagano nagnuta na jednu stranu. Ruke su lagano raširene na podlozi i savijene u laktovima. Šakice su mekano poluotvorene, palčevi su pored šakice. Nogice su lagano savijene u kukovima i koljenima. Razvoj motorike u 1. godini života

U potrbušnom položaju novorođenče oslobađa dišne putove pomakom glave u stranu. Pomak glave u stranu omogućava djetetu normalno disanje. Ovaj položaj je blago asimetričan. U većeg broja djece može se uočiti trenutačno odizanje glave od podloge čak i do tri sekunde. Ako u tom položaju primaknemo ručice djeteta tijelu i pridržavamo ga blago stišćući trup, novorođenče može koju sekundu duže držati odignutu glavicu. Odizanje glavice u potrbušnom položaju je reakcija uspravljanja u začetku koju po rođenju ima samo vrat, a koji će kasnije dovesti do uspravljanja djeteta i hoda. Odizanje glave od podloge u tom položaju može se izazvati i milovanjem djeteta po glavi straga. Međutim, ako novorođenče neposredno po rođenju ne odiže glavu to još uvijek nije razlog za brigu, moći će kroz kratko vrijeme. Sposobnost djeteta da podiže glavu povećava se iz dana u dan tako da na kraju prvog mjeseca ono u potrbušnom položaju odiže glavu, a trenutačno i ramena.

Kada vučemo djetetove ručice i nožice, osjećamo lagan otpor povlačenju, no kada povlačenje prestane ruke i noge se vraćaju u svoj prijašnji polusavijeni položaj. To je zato što je tonus novorođenčeta blago povišen u mišićima koji savijaju ruke i noge (fleksorni tonus mišića). Tonus je određena napetost mišića koju ima i dijete i odrasli čovjek.

I u leđnom i u potrbušnom položaju novorođenče istovremeno savija i pruža ruke i noge. Ono može saviti jedan zglob i opružiti drugi. Pokreti su pretežno simetrični, ali to ne treba shvatiti doslovno u matematičkom smislu. Spontana motorika je izraženija u leđnom stavu. U tom stavu dijete reagira masivnom motornom spontanom aktivnošću. Ona je više izražena na dodir i stimulaciju. U potrbušnom stavu nema takve motorike, ponašanje je mirno, pokreti smireniji, kao i držanje u cijelosti. Ovo se objašnjava činjenicom da je trbušni položaj zapravo prirodni položaj.

Držanje glavice

Kada se novorođenče iz leđnog položaja uhvati za ručne zglobove i polako ga se pridiže kao da ćemo ga posjesti, promatra se položaj glavice u odnosu na trup. Normalno glavica blago zaostaje za nivoom trupa, a u jednom djeliću sekunde može je imati i u nivou trupa. Držanje glavice lijepo možemo vidjeti tako da se novorođenče rukom uhvati za ramena i dovede u sjedeći stav. Beba će balansirati glavom u srednjem položaju čak i ako se tijelo pomakne u stranu.

Refleks hvatanja šakice

Umetnemo li prst u šakicu bebe s vanjske strane pri korijenu prstiju, smjerom od malog prsta prema palcu, dijete će zatvoriti šakicu i obuhvatiti prst. Taj se refleks pojačava za vrijeme sisanja.

Oslonac na stopala Razvoj motorike u 1. godini života

Kada zdravo, donošeno novorođenče prihvatimo ispod pazuha i uspravimo tako da ono dodiruje stopalima podlogu, ono staje na podlogu punim stopalima. Nagnemo li ga lagano naprijed, ono će učiniti korak, a nakon tog prvog koraka beba će učiniti još nekoliko koraka ritmički i s uspravnim položajem glave i tijela. Takvo koračanje je refleks koji se naziva automatski hod. Taj hod je u zdrave novorođenčadi prisutan od trenutka rođenja, ali u djece rođene zatkom može izostati u prvih nekoliko dana života. Pri automatskom hodu novorođenče može okrenuti glavu u stranu. Ukoliko mu se na putu nađe prepreka kao npr. smotana pelena, ono će prekoračiti uzvisinu.

prof. dr. sc. Milena Stojčević Polovina

About admin

Check Also

Strah od ‘nepoznatog bola’: Zbog čega se žene plaše trudnoće i porođaja

Strahovi su raznovrsni, kao i njihovi izvori. Oni blokiraju proces mišljenja, teško je predvideti kada …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *